jednom

da mi je

sunce budi moje more
u zori rosa umiva moje mriže
i snovi se rasprše
dok zrak miriše

na tebe, na jutro....
na more
koje zaljeva našu obalu...

da mi je biti kamen,
kamen koji pokraj mora leži...
da mi je biti stina ...
stina koja valovima prkosi...

da mi je biti galeb,
koji vreba ribara kad ribu čisti,
da mi je biti riba
koja je pobigla iz mriže...

da mi je biti školjka
koja skriva blago u sebi
da mi je biti ..
da mi je biti...

da mi je...

i nemam riči kraj mora
i nemam ništa
osim mira
valova
i obale
i tebe...

Noći

Bile su noći bez sna
kada su me budili munje i gromovi
koji nisu bili sa neba

Bile su noći straha
kada sam se bojao
svijetlosti i zvuka

a onda,

Dosli dani
kada je otisao strah
kada je dosao san, spokojan

Hvala , generale

KADA JEDNOM BUDEM VELIKI

I gledam Vas
I slusam Vas
I volim Vas
Dico moja...

Gledam Vase ditinjstvo
I nacudit se ne mogu
Da san nesto slicno prosa
Da tako nesto lipom nisam obraca paznju

Gledam vas kako je sve to jednostavno
I ne mogu se sitit
Kada je to se sve pocelo komplicirat
I kada je ditinjstvo prestalo

I tija bi opet
Poput dice biti
I tija bi Boze
Opet se igrati

I biti kralj na ovom svitu
Poput diteta koracat
Hrabro
Jer, moj je svit
Moja je buducnost
I svi ce to znat
Kada jednom budem veliki...

NADA

Ja sam borac i moram da se borim
Odustati nikad necu
Sve do potpunog poraza

Ja sam ratnik i moram bitke da vodim
I par poraza me obeshrabriti nece
Sve do mog nestanka

Ja sam sanjar i moram da sanjam
I kosmari su dio snova mojih
Ali samo u javi ovoj

I kada mislu da odustao sam
Zasvijetli jedan tracak u mraku ovom
Znaju je svi, zove se nadom...

nekada se lijepo sjetiti nekoga, necega, pa i jedne pjesme koja se sjeca nekoga, necega...

SIRENA
budi moja sirena
i skoči u moje more
jer ja u tom svitu
disati ne mogu

i puno je mriža i parangali
da bih ti se približio
budi moja sirena
i pođi sa mnom
... u dubine 'jubavi

tamo ćemo biti sami
i ni jedna nevoja nas neće snaći
samo tišina i pokoja
svijetleća riba - koja će
osvijetliti nas...zagrljene

budi moja sirena
i skoči u moje more
zaroni duboko
i naći češ me među koraljima
kako ih čistim od šporkice
što su je bacili ljudi

i ne zovi me gori
jer gori su oluje i nevere
budi moja sirena i dođi doli
dođi po mene...

Sa jednog puta

Ja putujem, putujem kroz vrijeme
I kao sa svakog puta donosim sjecanja
O ljudima, mjestu, vremenu...
I tako i sa ovoga puta se sjecam...
Jedne podstanarske sobe gdje nismo spavali,
Vec cekali jutra u strahu da ne prekinemo...san...
I jos jedne sa uskim dvosjedom koji
Kad bi razvukli imao bi jedva mjesta za nas...
I jednog cvijeca sto je uljepsao trenutke
I jednog...daj mi ruku...zagrli me...strah me je...
I vremena koji kada otkucava, kao da cujes sekunde
Volim te, vojim te, volim te, vojim te ...
I vrata koje smo zatvorili ruznim sjecanjima,
Nedavno..., zajedno sa jos cetiri male ruke,
Koje su sretno zakljucale bravu i obvezale nas
I sjetili nas da smo jedno, i da su oni tu,
I da nas vole, i mi volimo njih
I da zivot ide dalje i dalje...
Ja putujem, putujem kroz vrijeme
I kao sa svakog puta donosim nadu...
U bolje sutra, u buducnost...

a kad se vratim s puta, cekaju me trenuci,
koji ce nekad biti buducnost,
koji su nekad bili proslost,
koji su sada...

USPOMENA NA MAJKU

ne placi majko...
nasmij se i poravnaj kosu rascupanu od vitra...
jer on puse, da bi moga ic ako triba i na kraj svita...
a tamo negdi i idem, vec sam bia par puta i ...
ne placi majko jer idro se napelo vec...
a ja moram partit...
idem radi dice i zene da kruh donesem u kucu
i da oni radosni budu
a ti majko cuvaj mi ove uspomene, kao kada si ti
bila spremna pa i na kraj svita ici radi mene...
cuvaj majko onaj miris sobe gdje sam uvjek odmarao
kad me umor i brige zarobe...
cuvaj majko, cuvaj uspomene moje...

jer brzo cu doci, jos godine ove...
vratiti cu se ka heroj
a ti ces me cekati na portu
rascupane kose od vitra...
cuvajuci uspomene...
uspomene moje...

La comedia a finita

zadnja pisma se svira
za tebe, pred jutro,
na kraju predstave...
...komedija je zavrsena..

a tebe nema da je cujes
nema veze...
...negdje, u snovima...
cuti ces refren i
neces se buditi...
mislit ces da sanjas
i san ce proci...

pomilovala si jastuk, mokar
od suza i znoja

i zadnja pisma je odsvirana,
spremamo instrumente,
a ti spavas, i cujes refren...
...negdje, u snovima...
...la comedia a finita...

dijete

Ti dises, i gledas,i nasmijes mi se...
najljepsim osmjehom na svijetu-
najjacom obranom koja postoji na svijetu
osmijehom koji nuzno mami osmijeh
i pretvara i najvecu zvijer u bezopasnog macica...
a mene vraca na tren unatrag i postajem dijete...

dijete kao ti, kao tvoj stariji brat,
kao ja nekada...

i pruzas ruke, ruke koje pokusavaju dohvatiti
ono sto smo mi odavno pokusavali dohvatiti:
sunce,
zvijezde,
mjesec,
oblak, ... i odustali, jer nam je sve to izgubilo smisao...
da, spustili smo ruke i hodamo pognuti, smeta nam sunce,
ne razmicemo oblake da bi vidili zvijezde i mjesec...

ja disem, i gledam, smijem ti se...
srce je puno, dizem te k sebi...
i miran sam toliko da si i ti siguran zaspao,
naslonivsi glavicu na moje rame...

spavaj Josipe,
dijete moje...

Josip je dosao na ovaj svijet 20.05.2006.godine

Adio

Prosipa sam sricu i baca je
Misleci da na plodno polje pada
Igrao sam se sudbinom
I opeka sam dusu
Moji oziljci su duboki
I sama vidis

Kao kockar stavio sam zadnje na stol
I cekam kartu…
Koja ce samo produziti agoniju
Sve dok sve ne izgubim

I zato nemoj misliti
Da ono sto mi nudis
Ne zelim uzeti
Jer ono sto nemam, nemogu izgubiti…

Bolje se vratiti sa pola puta
Nego sa ciloga
Zato adio…
Adio…

snovi

slatko spavajte pticice moje,
slatko spavajte u gnijezdu svome
u noci bisernoj snove svoje sanjajte
grijuci se jedna kraj druge...

htio bih s Vama biti
i snove Vase i snove moje
sve ih pomijesati, spojiti
podijeliti one tople boje
koje se protezu kroza san
i zvukove koji odzvanjaju
pred jutro, pred novi dan...

* * * * *

u sredini sume, na najvecem drvu
moje pticice spavaju slatkim snom
jos malo i ja cu doci u gnijezdo
zagrliti ih velikim krilima
doci cu i ja...jednom...

dotaka sam dno

dotaka sam dno
kada sam pa' sa' boka broda
namistajuci 'idro da ne tuce
po njemu...
i tonia sam
duboko u tamu ruznu
i dotaka sam dno...
i bilo mi je lipo
jer sve je gotovo
zavrsia sam svoje i sad cu odmorit
pocivati u tisini, beskraju...

"Ajde idemo gori" kaze tihi glas
"ma di - vidis da se ne vidi i daleko je ... i ne mogu"
"ajde uskoro cete netko trebati"
i upali se malo svitlo na njezinom repu,
i razbi citavu tamu i osvitli dno

dovela me do po puta
"dalje mozes sam, samo slidi svitlo"
i odlucim je slusat i krenuh prema svitlu, gori...

"malo ih je virovalo da ces se vratit"
rekla je majka iznad posteje dok sam se budio
i dotrcao je on i zagrlio me
najljepsim zagrljajem na svitu,
i dosla je ona sa suzama i ljubavlju
i rekli su mi da ce uskoro doci jos netko
tko ce me trebati...cili zivot

jedna je zvijezda pala s neba

zazelio sam jednu zelju
dok je zvijezda padala s neba
zazelio sam jednu zelju
dok sam skidao zvijezde s neba

zazelio sam nesto samo za sebe
nesto na sto odavno nisam pomislio
i strah me je te zelje:
da li bih druge zelje tada unistio?

zazelio sam nesto sto je davno bilo
da se ponovi, pa makar u bilo kojem obliku
ali da vidim opet taj osmijeh ...i pogled
i dozivim taj osjecaj i da traje unedogled...

zazelio sam te se i ponovo cu te naci
i ponovo cu uci kroz vrata na kojima pise "NE ULAZI"
samo da ta zelja ne ostane neispunjena-
jer nitko mi tu zvijezdu nece skinuti s neba...

i idem, i znam, i svijestan sam
koliko toga riskiram
ali jedna je zvijezda pala s neba
a zelja moja...mozda je ispunjena

htio bih

htio bih da me zagrlis
i da mi kazes
kako je sve u redu
i da ce ove more
i noci strasne
nestati u trenu

htio bih da me poljubis
i da mi snagu poljupcem dades
jer umoran sam od svega
da vrijeme kupujem i kradem

hito bih da si sretna
jer srecu ne mogu sad dati
samo nadu koja blijedi
sa vremenom kojeg kradem

htio bih...
jednom ti reci
da je sve ruzno proslo
i da te zagrlim...
i da te poljbim...
i da znas da ce sve biti u redu

duga se nije pojavila

kao vjetar prolazim kroz tudje zivote
i skupljam uvela lisca uspomena
kao rosa nikad ne docekam jutra
sunce me podigne prema oblacima

izmjenjuju se kise tuge
i radosne zrake sunca
samo duga se nije pojavila
i dala smisao svemu

kolutovi na vodi

sagradi most prijatelju
preko reke koja uspomene nosi
i dojdi na drugu stranu
gdje sunce duze greje
gde d e c a bacaju kamencice u vodu
i gledaju kolutove
koji se sire prema drugoj strani reke

sagradi most prijatelju
i premosti uspomene
neka odu daleko
daleko prema uscu
i neka se uliju u more
na cijoj obali
neka d j e c a bacaju kamencice u vodu
i gledaju kolutove
koji se sire unedogled


Puno pozdrava i isprika sto se nisam javljao ali sam sluzbeno u Beogradu odakle Vam saljem puno pusa

poput rijeke

volio bih biti poput rijeke
i da sagradiš svoj nasip uza me...
i da znam kuda idem...
i da budem miran...
...poput rijeke što prolazi
tvojim gradom...

kreni prema suncu

razapni 'idra i kreni prema suncu
i prati ga da nikad ne zađe
ne slušaj vukove morske
već srce stavi za timun i kreni...

razapni 'idra jer srce zna
da ovakvi vitri ritko pušu
diži sidro, zatrubi na odlasku
iz luke di si dosad bio...

jer brodi su stvoreni da plove,
a neki ne nađu sriću odma
već ih u nekom portu neko čeka
da im uvati cimu i čvrsto zaveže...

razapni 'idra jer ovaj vitar
proparat ih neće
kreni prema suncu...
kreni put svoje sriće...

za laku noć

još jedna večer bez priče
još jedna večer bez pjesme
još jedna večer bez zagrljaja
još jedna večer bez poljubaca

kao u nekoj tužnoj priči...
...ali

svaka priča koju sam ti pričao
ima sretan kraj
svaka pjesma koju sam ti pjevao
uvela te je u sladak san

a sada, ovo je naša priča,
sada je ovo naša pjesma
i snivaj i dalje slatko
jer i ova ima sretan kraj

a na kraju priče mora biti
jedan veliki medvjeđi zagrljaj
i jedan mali i jedan veliki poljubac
i jedno "Laku noć, tata..."
i jedno "Laku noć, sine..."
i ponekad "Ostavi mi malo otvorena vrata."

mislim na tebe i puno te volim,
...a vrata sam ostavio otvorena...

POLETI GOLUBE BIJELI

poleti golube bijeli,
poleti prema nebesima
svoja krila raširi,
prema rajskim vratima

raširi krila koja su ti
toliko puta slomiti htjeli,
znam da ćeš nas čekati,
kraj njega, naš golube bijeli

Petar će ti ključe raja dati,
anđeli pjesmom tvoj dolazak slave
a molitva naša neka te na zadnjem putu prati...
počivao u miru naš Ivane Pavle

i kad ti se molitvom obratimo
ti zagovornik naš budi,
prenesi dragom Bogu
sve molitve ispaćenih ljudi

poleti golube bijeli
i čekaj nas nas u nebesima
jer svi ćemo mi tamo kad nas pozove,
letjeti sami...ili u jatima

jednom

jednom će netko reći...
jednom će biti...
jednom će doći..
jednom ćemo dočekati...
jednom ćeš i ti...
jednom ću i ja...
jednom ćemo znati...
jednom će konačno...
jednom će...se ispuniti naša nadanja
i naše želje
i stvarno vjerujte jednom...
će se ostvariti naši snovi...
jednom ćemo znati zašto...


*tamo gdje su ... nastavite

ne budite mi moje pjesme

večeras moje pjesme spavaju
umorne su od svega
i ne budite ih,
ne izgovarajte im riječi -
jer sna im treba

ostanite i slušajte kako u snu dišu
onom istom rimom
i buncaju neke stihove...
ne budite mi moje pjesme-
one sanjaju slatke snove

ajmo

uzimaju nam vrime
svak po malo
i na kraju dana
ostane tako malo, malo...

minute, sate, dane
kradu nam, uzimaju
a zauzvrat -
ništa nam ne daju

uzimaju nam sve
trenutke koje smo izgubii
i ta daleka mista
na kojima nismo bili

zato ajmo odavde
što dalje od lopova i tata
samo nam vrime uzimaju
ništa nam ne daju

već ko lihvari
sve ti s kamatama naplate
sve ti uzmu
a ništa ne vratu

uzimaju nam vrime
a njega je malo
ajmo odma odavde
iskoristiti ono što nam je ostalo

ajmo...jer vrime ide
treba jedanput u životu stat
jer kad nam bude lipo
nećeš ga moć zaustavit i samo će ostat
ono: što bi bilo da smo...
što da sam...
da si...znala, znao
da je vrimena sriće tako malo...
ajmo odma odavde
iskoristiti ono što nam je ostalo

ajmo...rekla je sinoć

večer smirenja

nebo mog života
u večeri ovoj punoj zvijezda,
koje sjaju još u mom životu
u mojim sjećanjima
zvijezde koje se pale
zvijezde koje padaju i nestaju...

i htio bih večeras reći oprosti
svakoj toj zvijezdi
i reći oprosti svima onima:
*koje sam u životu uvrijedio;
*kojima sam upropastio sretne trenutke;
*koji su od mene tolko toga očekivali, a ne bez povoda;
*koji me večeras žele zagrliti, ali ne mogu;
*koji me ne mogu smisliti, zbog mojih postupaka;
*koji su polagali nade u mene;
*kojima nisam skinuo zvijezde, a dao sam im naslutiti da mogu;
*kojima se davno nisam javio i pitao kako su;
*kojima sam trebao sve reći, a ne šutjeti;
*kojima sam trebao šutjeti...;
*koje sam trebao nasmijati;
*kojima nisam obrisao suze...

* * * * * * * * *

i skupiti sve te zvijezde i dati ih tebi - Bože!
jer ovaj teret je pretežak
i nijedan zaborav ga ne prihvaća...
toliko težak da ne mogu doći to Tebe
da ti kažem koliko mi je teško...

uzmi me i
zajedno sa svim tim zvijezdama me zagrli...
a ja ću Ti jednu malu zvijezdu
donijeti na dlanu
*moju zvijezdu*
jer samo njoj ne mogu reći oprosti
pa ću reći umjesto njoj - Tebi:
OPROSTI za sve dobro koje propustih i loše koje počinih
...i zagrli me ovu večer
i drži u svom zagrljaju
sve dok zvijezde sjaju na nebu


SRETAN USKRS SVIMA!!!!!

NAJLIPŠI OSMIJEH NA SVITU

ima najlipši osmijeh na svitu
i kada se smije sve pjesme joj nisu ravne
i sva muzika na ovom svitu
i sve kompozicije i opere slavne

i najviše volim kad se smije
i moga bi je slušat život cili
u smihu i radosti kao nikad prije
duboku starost bi doživili

tvoj smih sada sa mnom vlada
i ništa drugo mi ne treba
a kad me san svlada
tvoj smih putuje put neba

R:smijat bi se vječno sa njom moga
i nikad mi ne bi bilo dosta
jer kad sve skupiš lipo iz života moga
samo mi je njen smih osta...

do jutra bit će uglazbljeno, možda uz male preinake

za one koje su zaboravili

"svršeno je"
i tada je sve krenulo
nezaustavljivo
iz svih pravaca
nakon datog signala
krenulo je...
i sudariti će se na poljani
na poprištu bitke...

a poslije jauka i plača
ostati će mir
i cvrkuti ptica
i leptir koji obilazi pale...

i doći će na livadu neka dijeca
i trčati će kroz visoku travu
kroz travu koja je sakrila tragove borbe
i smijati će se kao da nikad ništa bilo nije...

ostaju samo njihove sjene
koje se pružaju poljanama
kad ih mjesec osvijetli

posli nevere

smirilo se more
umuka je vitar
ostavili su razbacane grane drveća
i nasukanu brodicu na hridi

ali, zasjalo je sunce
tjerajući zadnje oblake
i ulazeći kroz škure
(koje su cilo veče lupale)
u našu sobu
budeći nas snene i zagrljene
još dugo, dugo posli nevere...

za nju

htio bih ti reći hvala
jednom i hoću

SIRENA

budi moja sirena
i skoči u moje more
jer ja u tom svitu
disati ne mogu

i puno je mriža i parangali
da bih ti se približio
budi moja sirena
i pođi sa mnom
... u dubine 'jubavi

tamo ćemo biti sami
i ni jedna nevoja nas neće snaći
samo tišina i pokoja
svijetleća riba - koja će
osvijetliti nas...zagrljene

budi moja sirena
i skoči u moje more
zaroni duboko
i naći češ me među koraljima
kako ih čistim od šporkice
što su je bacili ljudi

i ne zovi me gori
jer gori su oluje i nevere
budi moja sirena i dođi doli
dođi po mene...

kidaju me komad po komad
još me je malo ostalo
ti tjeraš lešinare oko mene,
ali bojim se uzalud -
njih je mnogo
i svaki uzme komadić

i bojim se da od mene neće ostati ništa
jer strvinari su uporna bića
koja ne odustaju lako
kada te načmu - ne staju
dok ne ostanu kosti
u pustinji života

ali još se nedam
još ima šuga u meni
i još imam zašto da postojim
i živim...
i još imam tebe na ovom putu
na koga se mogu osloniti
i polako naprijed
do naše oaze...